Smiraj

Došao je tiho na prstima u san

Ugasio plave boje tvoga neba

Tamni oblak koji priliku vreba

Jedan ružan i tmuran dan.

 

Kradljivac tvojega spokojna i sreće

Nenajavljen bez stida i srama

Pohota njegova nebom se prolama

Treperi plamen voštane svijeće.

 

Strast se topi u kapi a kiše

I gasi u kanalu ulice puste

Ljubav se rađa iz magle guste

Plamen svijetli sve više i više.

 

 

 

Jedan komentar za "Smiraj"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.