O, mirno sanjaj , konjaniče

Ne vadi mač, ne sedlaj vranca

To što se po tvom humu miče

Samo je plaha sjena stranca.

Doziva me hukom rijeka

U kapima su slike rata

I jeka milion leleka

Nesretnog tuđina i tata.

O, mirno sanjaj, konjaniče

Nek’ se loši u snu vrpolje

O tebi vjetar šumi priče

Zanjihalo se cvjetno polje.

Ispričat će ti noć baladu

Sjećanje što se u grob nosi

Zavolio sam gospu mladu

A drugi joj ruku isprosi.

O, mirno sanjaj, konjaniče

Znam da si bio meka srca

Jer kada u mom ljubav niče

Pod oklopom k’o ludo kuca.

Jahao sam kroz duge zime

Tjerao konja lud od boli

A kada Smrti zazvah ime

Tad po snijegu krv se proli.

O, mirno sanjaj, konjaniče

Ni pjesnika ne čeka bolje

Pero i mač još kako sliče

Papir je kobno snježno polje.