Pjesnik je uvijek nečim zanesen
nošen na obalu kao morski val
brodolomac strujom sanja ponesen
duša u blatu zvjezdani što žudi žal.

U njemu su snovi od finoga tkanja
o to su tako lijepe filigranske niti
i dok jednoroge iznad lune sanja
vječiti je talac neshvaćene biti.

Pjesnik je rosa sa studenih gora
poseban izdanak dalekih pređa
zanesenjak to je što iznova mora
sanjati ljepotu iza svojih vjeđa.

U vlastitom srcu on je samo stranac
i gdje god da ide, kamo god se kreće
on za sobom vuče od ljubavi lanac
tu tešku utopiju milosti i sreće.

U suštini svoga zanesenog uma
on je kažnjen neobičnim darom
da usred tišine bez i jednog šuma
o ljubavi prošloj piše novim žarom.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.