Ako si već ušao u moj život bučno
Svojim dolaskom donio si u nasljeđe nemire
koji u stopu prate me
pa mi jastuke vlaže kišama tuge.
Izađi,otvori širom vrata
ta što ostavio si odškrinuta
da pobjeći možeš ako ljubav osjetiš.
To što si u ovoj sobi samoće tražio
tu sada sigurno naći nećeš
kroz pukotine svakodnevice iscurilo,isparilo
sad možeš samo razgrtati tišinu,
nježnosti u toj sobi više nema
ni usana što čekale su poljupce
mada ljubio si ih iz navike,
ponesi sa sobom i moje ruke
što grlile su snažno da te zadrže,
za zagrljaje mi više nisu potrebne.
Gle, tu u kutu prazna čekam te
ne,nemoj me dotaći
tvoji dodiri još peku me
okreni se , jer mene nema za tebe
zauvijek odnesi riječi i osmjehe
ostavi samo poglede bistre
da se sa tugom u oči mogu gledati
u ovoj nijemoj sobi tišine.tiho na prstima iz njega izađi.