Toliko glazbe u tvome imenu
k’o simfonija proljeća zabruji.
Na tvoju ljepotu bacaše sjenu,
al’ opjevaše je zlatni slavuji.
I još zablistaš sa zvonima Grada
kose crvene kao u plamenu,
pa zamiriše cvijećem promenada;
to ona nosi Sunce na ramenu.
Kada zapuše proljetni maestral
sonete za te šapuće crnika
more ih nosi na tvoj daleki žȃl
prinoseći ti darove pjesnika.
Blistava duša svu svjetlost rasula
Raguzom. Sjaji od ponosa kula.
28/03/2022 at 11:55 am Permalink
Baš je dobra rima tvojih lijepih riječi za Cvijetu.
Lp!
28/03/2022 at 7:11 pm Permalink
Još jednom divno opjevana kao u njena vremena. Jako lijepo Katarina. L.p.
28/03/2022 at 8:01 pm Permalink
Milane, hvala ti na čitanju i ostavljenom komentaru.
Lp. 🙂
28/03/2022 at 8:05 pm Permalink
Đurđice, hvala ti. Raduju me tvoje riječi, jer me uhvatila prava Fioremanija. Cvijeta je inspiracija koja me drži.
Lp. 🙂
29/03/2022 at 4:37 pm Permalink
Odlična je. Bravo! 🙂
29/03/2022 at 4:41 pm Permalink
Hvala, Lave.
LP! ☺
29/03/2022 at 7:26 pm Permalink
Prekrasna posveta, draga Katarina ! Pozdrav ti šaljem 🙂
30/03/2022 at 7:15 pm Permalink
Hvala na čitanju i ostavljenom komentaru, draga Suzana.
Proljetni pozdrav s mirisom kiše ti leti! 🙂