Slika: Josip Ergović
.

Možda ću ti doći
kada procvjetaju bagremi
i breze zanjišu svoje snove,
ako dopustiš moje ruke, od bisera kapi
tvojim licem da plove.
.
Možda ću ti doći
kad vjetar me ponese,
kad zalelujaju trave,
kad zamirišu šumarice
i zumbuli nestvarno plave.
.
Možda ću ti doći
ako obećaš
da crtat ćemo opet u dvoje,
dahom dovršiti akvarele
mog suptilnog srca boje.
Stvarat ćemo kolaže
krajobraza koji teče u vječnost
baš kao i mi, naši snovi svi.
.
Možda ću ti doći
ako mi ruke, negdje gore, zagrle tišinu
gluho, bez tvog glasa,
ako kane suza kajanja
što neostvarena je dužina
našeg trajanja.
.

Možda ću ti doći
bez obzira gdje me nebo
vine u visine,
da me još jednom
umire naše govorljive tišine.