Spomenka Krebs “Probuđene boje”

Kad proljeće prošapuće

u mladom lišću stihove poezije

ne prisluškujem ja njihov pjev
.

Nijema sam
.

Kad u šušnju vjetar dođe do riječi

tad nisam tu i ne čujem ništa

tad se utapam u virovima boja
.

Slikam note u zraku

a vjetar me propitkuje

šta to hoću da kažem
.

Odgovaram mu

mlađanim tek probuđenim

bojama sa štafelaja.

Nema komentara za "Spomenka Krebs “Probuđene boje”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.