U pjesmu mi, toliko ogroman
ne mozeš stati,
prepuna je zvijezda i nebeskih tajni
koje su me svladale i ostale
tu u duši.
Pruži svoju ruku
da me dodirneš i
doživiš sve ludosti
zvjezdane prašine koje se
za tebe kovlitaju
u divljim bojama.
Daj mi svoju ruku
da opipaš nježno moju
i uvjeriš se da u meni divljaju
sve prašine univerzuma.
.
29/01/2024 at 6:35 pm Permalink
Očiti su neki zadivljujući trenuci posebnih susreta. Lijepo!