Ne spoznah te.

Mir je bio između neba i zemlje,

a ja obnažena u njemu

od prve riječi.

Ne spoznah te.

Kroz sunčane kiše

koje je cijedio iz moje kose

i u nju pleo memljive magle,

ne spoznah te ni tada.

Podojila bih svaki dan nama

dok mi grudi ne bi presušile bjelinom

koju si ti kopnila.

Njegov nemir sniježio je tvoje oči.

Moje je solju žario.

Ne spoznah te.

Ne spoznah tebe,

koju on spozna

pod vrhuncima svojih ruku.

Njima je jednom

raspolutio moju tamu

i uznio nas do sunčanih kiša.

Zato te ne spoznah,

da bih zemlju škropila

vama u plodonosnost,

a sebi za povratak

na vrištine Žala,

gdje postajem ono

što bijah prije:

žena kojoj s lica

i vrijeme

ozareno mrije.