20 svibnja 2022
Autor: Aljoša
Kategorija: Uncategorized
Stih je poput tankog traka
Svjetla koje para tminu
Iz dubine, iz tog mraka
Stih propjeva kroz tišinu.
Stih je nešto kao travka
Koja pod kopitom niče
I kad vlada crna čavka
Stih propjeva kao ptiče.
Gdje je svjetlo zlatne boje
Prkosna travka da nikne
Dugo nema pjesme moje
Duša bi da stihom krikne.
Stih je dokaz mog života
Iskra koja vječno vrca
Vesela i tužna nota
Stih je zapis glazbe srca.
Stih je kao dragi kamen
Sjajni biser iz dubina
Kao blagoslov i Amen
Moj stih je moja sudbina.
Gdje je iskra zlatne boje
Da k’o munja noćas sijeva
Dugo nema pjesme moje
Srce bi da stihom pjeva.
20/05/2022 at 6:39 pm Permalink
Spjevao si divnu odu stihu. Baš tako nastaje. Kao snažan, još neoblikovan osjećaj, koji obuzme svo tkivo pjesnika, a onda se polako oblikuju riječi. Jak je poriv pjesnika. Stih je njegovo postojanje.
20/05/2022 at 7:00 pm Permalink
Stihovi porođeni iz dubine duše. Pjesma koja osvaja. 🙂
21/05/2022 at 7:41 am Permalink
Super. O stihu pregršt dobrih stihova!
21/05/2022 at 9:43 am Permalink
Predivan opis odraza duše. Jako lijepa pjesma!
21/05/2022 at 6:55 pm Permalink
Pjesniku je stih sudbina. 🙂
21/05/2022 at 8:39 pm Permalink
Stih je poput tankog traka
Svjetla koje para tminu
Iz dubine, iz tog mraka
Stih propjeva kroz tišinu.
Aljoša, ova me je strofa posebno dotakla u srce. U svojoj tišini i ja čujem svoje stihove kao posebnu glazbu, jer ponekada slažem riječi, tako da ih pjevušim u sebi, pogotovo pjesmice za djecu. . Pozdravljam te, poeto i čestitam na ovoj pjesmi !
04/06/2022 at 2:14 pm Permalink
Hvala, ljudi, od srca 🙂