U knjige sam dane pospremala
one puste što godine su ih brojile
prašnjavim stihovima ih pokrivala
misleći zaboraviti će dani znani lik.

Glumila sam Juliju na daskama života
ti Romeo nikad nisi meni postao
spremljen u pretincu za snove si ostao,
na stranicama spomenara prošlosti urezan.
Zastor u kazalištu životnog trajanja
dizao se i spuštao,otvarao i zatvarao
osmjehe usiljene prolaznicima  sam darivala
što kao grimase boli na licu su izgledali
i bore mukotrpnosti na obraze su slagali,
a srce,srce je tugom krvarilo
dok se u kamen nije pretvorilo
pa ne osjeća ljubavi više
ni kapi na licu dok suze kiše,
ni stihove što ih novi život piše.