Naviklo na hladnoću i glad, sirotom djetetu je ulica bila jedini dom. Svaka noć je ista, pahulje bijele, lampioni i miris toplog peciva. Konak je pronašlo ispod drvenog štanda tržnice. Čula se glazba, sitost je ludovala baš u noći kada se kazaljka s kazaljkom dodirnula. Dijete je usnulo san: Probudilo se jutrom s toplim pecivom u promrzlim dlanovima, a na vrh peciva spustila se sitna pahuljica. Nestalo je hladnoće i gladi, a srce je svijetlilo u hladnoj zimskoj noći. Na prvi dan proljeća, kazaljke na staroj uri nisu se doticale, ispod štanda na tržnici ostalo je samo srce koje svijetli.