tri puta ptica je letjela nebom

u san mi dolazila

nadom grlila srebrni plašt otrgnut samoći

mislila sam 

to nebo progovara njenom slobodom

to mjesec njeno perje srebrom kiti
 

mislila sam

i drugi put isto što i prvi 

uglavnom

jedino me trag koji se umnožio podsjetio da 

možda i nije sama

da cijeli njen krug nebom           

krije dublja daleka prostranstva


treći put svojim je srebrnim perjem okitila

sve oblake

i zrake sunca su posrebrile

od obilja srebra dan je blještao

i ja sam se smijala 

nekim čudnim srebrenastim smijehom mjesečevog sna

 
tri puta me obmanula

tri puta nestajala

srebrnim plaštem u san umatala


tri puta se u mjesec pretvarala 


tri noći dok je mjesec nad mojom posteljom bdio

pas je na nju lajao

uzmi moju košulju mjeseče

moju samoću

srce treperavo

dušu na dlanu

u srebru je lakše do nje putovati