tri puta ptica je letjela nebom u san mi dolazila nadom grlila srebrni plašt otrgnut samoći
mislila sam to nebo progovara njenom slobodom to mjesec njeno perje srebrom kiti mislila sam i drugi put isto što i prvi uglavnom jedino me trag koji se umnožio podsjetio da možda i nije sama da cijeli njen krug nebom krije dublja daleka prostranstva treći put svojim je srebrnim perjem okitila sve oblake i zrake sunca su posrebrile od obilja srebra dan je blještao i ja sam se smijala nekim čudnim srebrenastim smijehom mjesečevog sna tri puta me obmanula tri puta nestajala srebrnim plaštem u san umatala tri puta se u mjesec pretvarala tri noći dok je mjesec nad mojom posteljom bdio pas je na nju lajao uzmi moju košulju mjeseče moju samoću srce treperavo dušu na dlanu u srebru je lakše do nje putovati
Nema komentara za "Srebrna ptica"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.