Moje su oči prozori,
a lice bedemi stana
iz kojeg izlazim
jedino riječima,
da nečujno dodirnem
misli repatice
što padaju na moju kosu
u kojoj se igraju vječnosti.
Moje su oči prozori,
a lice bedemi stana
iz kojeg izlazim
jedino riječima,
da nečujno dodirnem
misli repatice
što padaju na moju kosu
u kojoj se igraju vječnosti.
11 komentara za "Stan"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.