Molim vas jednosmjernu kartu

i prazno mjesto pored mene

rezervirajte mi cijeli kolodvor

za vlak koji polazi u ponoć

Neka me isprati stara breza

šuštanjem lišća neka zaplače

stare klupe s mirisima napuštenog parka

neka znaju

da krećem na put bez povratka

 

Ponijet ću ruksak

lutku iz djetinjstva

sliku osmjeha na licima

maramicu izvezenu prvim slovom tvoga imena

zlatni križić s likom Isusa

bilježnicu ispisanu promuklim glasom

i poklonom za gostoprimstvo

omotanim mojim srcem

 

Kada stignem do stanice bez imena

oprostite

neću vam se moći javiti

osim uperenim pogledom na sliku osmjeha

isplakanom suzom u maramici

izvezenoj prvim slovom tvoga imena

poljupcem križića s likom Isusa

posljednjim pročitanim stihom

promuklog glasa

zagrljajem lutke iz djetinjstva