Crnim ja vidim to tvoje cvijeće
svijeća na stolu tek sjene riše
šampanjac, kristal osvojit neće
srce kad tuga stihove piše.
Još uviješ šarma u tebi ima
duhom ćeš svaku zavesti damu
nešto mi pričaš, u meni zima
ja samo želim, pusti me samu.
Muzika tiha, birana jela
tvoj osmjeh nježan i topla ruka
nije to ono što ja sam htjela
na licu spokoj, u glavi buka.
Sjećam se jedne taverne stare
kockasti stolnjak, čaša za dvoje
i oči neke što za me mare
i ruke tvoje dok sitniš broje.
04/03/2023 at 5:06 pm Permalink
Zgodna je ova trostruka rima.
04/03/2023 at 5:07 pm Permalink
Zaboravih napisati koja. (dvoje, tvoje, broje). Što ćeš? Starost:)
05/03/2023 at 4:11 pm Permalink
Besprijekorni rimovani lirski deseterci sa zanimljivim rjesenjem inverzije i preskakanja na granici treceg i cetvrtog stiha, uocljivog na znacenjskoj, a gotovo neosjetnog na artikulacijskoj ritmickoj razini. Istinska ili artificijelna iskrenost svijeta pjesme – egal – donesena pomno odabranim simbolickim slikama i, samo naoko, ovlas nabacenim izjavnim prizorima, pruza citatelju prividnu mogucnost voajerskog uvida u mikrokozam jedne intime, uz poticanje suzvucja struna duse (identifikaciju) i onaj, tako divan, osjecaj bolne melankolije.
06/03/2023 at 1:20 am Permalink
Sjećam se ovog deseterca, a posebno zadnje strofe koja budi nostalgiju. Lijepa je premda tužna pjesma.
06/03/2023 at 11:53 am Permalink
Lijep ljubavni deseterac uz tihu nostalgiju. Pozdrav Marija!