Bilo je ljeto ili možda proljeće,

više se ne mogu sjetiti,

sreli smo se na nepoznatom mjestu

i pričali dugo, dugo

tražeći naša srca

koje je ukralo vrijeme

ta nevidljiva zvijer

Bila je zima ili možda jesen,

više se ne mogu sjetiti,

noć je letjela iznad grada

kakva noć

Padao je snijeg boje višnje

po tvojoj kosi

I čula se muzika

Na raskrsnici vjetrova,

nevidljivim mastilom,

napisali smo pjesmu

o nama

i zaplakali

Jer onaj ko voli suze ne krije

Potamnjeće srebro , dotrajaće riječi

zlato će igubiti sjaj

vrijeme

ta nevidljiva zvijer

ukrašće stih iz ove pjesme

I nemojte se bojati ako odjednom,
noću , čujete čudan zvuk,
sve je redu , upravo su se otvorile
stare rane

Jer onaj ko voli suze ne krije