Jedan most željezni stari
Nad ušćem male rijeke ponosno stoji
Vrijeme prolazi godine broji
I tko za njega mari.
Gdje rijeka grli more sinje
Stoji tako usamljen i snen
Kao najblistaviji vjenčani prsten
U zoru kada prekrije ga inje.
Tragovi hrđe, kose moje pomalo sijede
Noga na starom nagorenom željezničkom pragu
Sanjam nedodirljivu ženu dragu
Dva zaljubljena galeba do nas sjede.
Uspomene davne a tako svježe
Što nikada više doći neće
Rijeka mirno i tiho teče
Ispod mosta što puste obale veže.
Tiho da ne naruše sklad i tišinu
Par galebova u ranu zoru
Okrenu se prema moru
Sretni put neba se vinu.
Aljoša
5 komentara za "Stari most"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.