Prepiremo se ja i moj zet ovih dana oko pitanja iz životinjskog svijeta. Tko je jači? Stari vuk ili mladi kojot? Ne volim staroga vuka, ali iz neke generacijske solidarnosti navijam za njega. Ne voli ni moj zet mladog kojota, ali iz istih razloga navija za njega.

„Stari reži, ali ugriz mu je nemoćan“ , kaže zet. Nije svjestan da mu je vrijeme prošlo, da ne može biti vođa čopora.“

„Ne tvrdim suprotno“, odgovaram, znam dobro da je stari vuk prgav ,ali nikada nije zavaravao svoje sljedbenike. uvijek im je pokazivao očnjake“

„ E, pa zato su mu očnjaci otupjeli, ništa ne može osim režati.“ odgovara zet pobjedonosno.

„Čopor će se, kao i uvijek ,prikloniti jačem“.

„Istina je“, ne proturječim mu, ali čini mi se da već vidim i nekoliko mladih vučića i kojotića koji  čekaju svoju šansu. Tako je to u životinjskom svijetu, moj zete. Sva sreća da smo ljudi.“

Mihovila Pasarić