Kad noć polegne tajanstvo
na tvoje grudi usnule u tami
i kada u gaju vrtni patuljci
u sjeni bora ostanu sami

ja osjećam tvoje srce i bilo
uz tvoje tajne legnem tada
ćutim u sebi smiraje duše
i ljubim tvoje staze od žada.

Postelja tvoja oltar je meni
u prste zapletem nestašan pramen
zvijezde što nebom mlako trepere
ljubavi našoj stalan su znamen.

Pod strehom se gnijezdi žuna
dok česma u dvoru kaplje u noć
nad nama bdije predivna Luna
i prosipa svoje milosti moć.

Ljubim ti usne u žaru što gore
ljubim ti dušu, tvoj nježan lik
dok daleko dišu rosnate gore
i nad njima jenjava sokola krik.