I

 

Udahnula sam bol.

 

Utrobu

srce

mozak

zaposjela je moja bol

 

mojim korakom

sada korača moja bol

 

sve što oči i ruke dotaknu

moja je bol

 

i mržnja

 

i ljubav

 

toliko boli!

Toliko boli!…

 

Pa što je onda život –

 

jer ako mi uzmete bol

ja više ne postojim.

 

II

 

krhke su moje kosti

al’ nosi me duša

i vriskom ranjene nutrine

ja slavim život

trnjem i strašću obgrljena

 

napola smrt

napola žena

a krvavi ožiljci moji

moj su porod

moje sjeme

 

u svoje tijelo zaključala sam vrijeme

i sada se zovem Sloboda

Ona što se nikad ne odriče sebe

Ona koja plamenom diše

Ona koja s prkosom umire i hoda

 

………………………. Posvećeno Fridi Kahlo …………………….