Kada jednom odeš sa obećanjem da se vraćaš
što ako te do povratka zaboravim
ako riječi šaptane na uho izčeznu,
ako dodiri ruku tebe ne osjete
pa ostanem hladna bez osmjeha.

Kada jutrom otputuješ sa karavanama
i vratiš se od života umoran,  znaj,
možda tebe u meni neće postojati
moje oči nečiji tuđi osmjeh će možda kriti
i tvoja heroina neću više željeti biti.
Kako znaš da ćeš se meni jednom vratiti
da mogu te sa mjesecom i nesnom čekati ,
možda čerge lutanja zaobiđu moju ulicu
pa u drugu drugoj zalutaš izgubljen .
Reci razlog zašto da te čekam
zašto da obraze na prozoru hladim
vrele od čekanja i nade čežnjive.
Što ako te pak zaboravim umorna od čekanja
i vrijeme u kovertu nestajanja spremim
pa istu kovertu u kutiju uspomena zametnem
reci ljubavi kako ćeš moju ljubav
u gomili zaboravljenih koverti naći.

Reci što,što ako te zaboravim ?