Nikada nisam dodirnula
ni pedalj tvoga sna
iako sam znala
da ću žaliti.
Ikonu ljubavi krhke mladosti
uspoređivala sam
ljepotom tvojih očiju.
Čuvam sjećanje
iscrtano na klupi prvog susreta…
osmjehu…
Bilo je nevino
ali vidiš
ipak ostaje vječno.
Čuvam sjećanje ispisano
na malom prstu tvoje ruke
dok se osmjeh kotrljao između dlanova
nikada dodirnutih.
Danas te pratim s istim osmjehom
ostavljam trag usana
ispod tvoje „obrve“
da ne izblijede sjećanja
iscrtana
znaš
na klupi
našeg prvog susreta…
Vlak je dolazio točno u podne…
Mirjana Pejak Peki
(Prow.Quantum.Xm) (xir)
Jedan komentar za "Što se dogodilo…"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.