Kad se sunce na put sprema,
a maca već na oknu drijema,
polako skrivaju svoje slike
danje stvari svekolike.

Sve nijanse neba i mora
i boje kamenitih gora
odlaze u mrklinu mraka
ne učinivši ni koraka.

U tami se tiho skriva
zelenilo pašnjaka, njiva.
Smire se divlja krda
i stada podno brda.

Sve, baš sve se stiša
– od slona do miša
i pjesma ptica živa
utihnula već sniva.

Nestanu i točkice
male božje ovčice,
a daleke se zvijezde
u tišini neba gnijezde.

Ponekad tako biva
da se žuta luna skriva
pa još tamnija bude tama
kad odluta u noć sama.

Slijepe gradske ulice
u mraku sakriju lice
i fasade starih zgrada
prigrle mrak velegrada.

A kad ti san već sklapa oči,
ne časi časa već hitro iskoči
iz danjeg ruha, cipela, hlača
i zavuci se ispod topla pokrivača.