Spustila se noć, igraju se sjene
u glavi od slame svijetle zjene
drveni lik pod prozorom se ljulja
zgusnuta bol u vrelu kaplju ulja.
Preplašene misli visoko lete
kljucaju već rupičaste rolete
skrivena od hladnih jesenjih kiša
ona sanja na jastuku od pliša.
Strašilo na asfaltu čeka pticu
davno zapletenu u zlatnu žicu
neka nebo topi i vjetar ruši
tijelo na križu, a križ na duši.
7 komentara za "Strašilo na asfaltu"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.