Oslikala zima prozore moje
i ledenim osmijehom zove me bez riječi.
Sanjivim pogledom isprate je oči
dok tijelo se umorno grije pored peći.
A sjeta me ponese u neke davne dane
kad krv se je čula pod kožom kako kipi,
iz rumenih obraza disala je mladost
i prtila snijeg pod nogama što škripi.
Ništa nije mogla učiniti studen
tom plamenu satkanom od djetinje sreće
tek odjednom u meni skupiše se mrazevi
nataloženi vremenom što teče i teče.
Sada gledam zimu kako mi se smije
ohola i blještava u ruhu od inja
dok drhtavo mi tijelo krade pored peći
to malo života što još samo tinja.
7 komentara za "Studen"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.