– Svašta! Sve su to samo poluistine! Pa kako biste, pobogu, sve to mogle postići bez mene? – odlučno se gromkim glasom nadoveže gospođa Snaga Čvrsta.– Biste li uopće s ljudima mogle razmijeniti svoje misli i ideje, potaknuti taj sjaj u očima o kojem pričate i tu radost? Ja vam svima dajem mogućnost da se pokrenete, da uopće možete živjeti! Ja sam prva karika! Tko izgubi mene, izgubio je istinsku volju za životom. Jer, ako je izgubio mene, izgubio je i vas prije neg’ vas je i dobio, drage dame. – obrati se Sreći, Pameti i Ljepoti. – Ja sam kamen temeljac, nema izgradnje bez mene! Ta vaša rasprava je smiješna i nepotrebna.

Ljepota, Pamet i Sreća su se kratko zamislile nad riječima gospođe Čvrste smišljajući kako da joj odgovore. No, šutnju u naletu prekine gospođica Sloboda Neshvaćena:

– Gospođo Snago, to je sve razumljivo što kažete, ali malo oslobodite stisak! Dajte shvatite! Što čovjeku vrijedi snaga bez slobode? Bez mene je i najsnažniji čovjek samo ptica u kavezu. A što može zarobljena ptica? Tužno pjevati i uzaludno mahati krilima. I koja je svrha svega toga? Bez mene ste Vi, gospođo Pameti, zarobljena i uzaludna. Vi, drage gospođice, – obrati se Sreći i Ljepoti – ne biste nikako mogle izraziti sebe. U tom slučaju gospođa Čvrsta bi samo produžavala vašu agoniju kad bih joj dala slobodu da djeluje.

Sve su dame ostale iznenađene izjavom Slobode. Tada Pamet Oštra, duboko usredotočena na izrečeno, kaže: – Pravo velite, svijet bi bez Vas bio potpuno bez svrhe, gospođice Neshvaćena. Ipak, dopustite da Vam malo razjasnim. Da mene nema, Vi, toga o čemu sada govorite, uopće ne biste bili svjesni. – slavodobitno će Pamet. – Bez mene nijedna od vas ne bi bila svjesna tko je i koja joj je uloga u životu. Gospođica Ljepota Predivna bi bez mene bila samo privid i obmana, gospođica Sreća Bezbrižna ne bi mogla doći ni na čija vrata, a gospođa Snaga Čvrsta bi ostala vjekovima zarobljena u kamenu. Razumijete li o čemu govorim? Mislim da je ovaj razgovor sad već otišao predaleko. Ali, morala sam vam otvoriti oči, drage dame. – pobjednički se zaustavila Pamet.

– Nije istina! – nastavi uporno Snaga. – Zar niste čuli kad sam rekla da se ni Vi bez mene ne biste mogli pokrenuti, gospođo Oštra?
– Ma, razumijem Vas, ali Vi bez mene ne biste znali nikoga i ništa pokrenuti, pa ni sebe, gospođo Čvrsta. – uporno će Pamet.

I dok su se Pamet i Snaga nadmetale koja od njih ima primarnu ulogu u životu te važniju ulogu u ljudskom rodu, Sreća i Ljepota su se nadmudrivale koja pruža više radosti čovječanstvu. Tako na Kolodvoru Želja nastade ona nerješiva situacija: “Je li starija kokoš ili jaje?” 
Snaga je pod svaku cijenu htjela dominirati nad Pameti i nije nikako popuštala. No, Pamet je bila toliko snalažljiva i rječita da je Snaga još samo nestrpljivo slušala njene precizne i smione izjave. Ipak, to joj je bivalo previše te se, ne mogavši izdržati, odjednom sruči velikom silinom na Pamet da se ona prepala i odjednom zašutjela. Istom zašutješe Ljepota i Sreća. Jedino se Sloboda nije dala smesti. Ona se nije ničega bojala i nije mogla šutjeti bez obzira na posljedice. I baš da će im svima objasniti koliko je uzaludno što se prepiru jer bez nje ni to ne bi mogle, pogled joj padne na gospođu Dobrotu Poniznu koja je sve vrijeme stajala po strani i slušala njihovu prepirku. Sam pogled na nju obuze je nekim mirom kojeg nije mogla objasniti.

Gospođa Dobrota Ponizna se nije htjela miješati u sukobe. Ona je razumjela takve slučajeve. Znala je da bi mogla samo nastradati u besmislicama njihovog nerazumijevanja. Nije to bio kukavički čin – povukla se, ali nije pobjegla. Uostalom, bila je najstarija, najiskusnija i strpljivo je čekala pravi trenutak da im se obrati. Zahvaljujući Slobodi se i ostvario.
– Gospođo Dobroto Ponizna, imate li hrabrosti da se uključite u nastalu situaciju? – upita je Sloboda Neshvaćena. Istog trena sve se pogledom usmjere na Dobrotu. Ona ih blago pogleda tiho uzdahnuvši prije svojih riječi.

nastavak slijedi…