Kad udahnem veljaču kosti nazebu
pa se ogrnem sjećanjem da me zgrije
zalazeće Sunce na madridskom nebu
koje tone u suton boje sangrije.
Taj čarobni sumrak slatko vino toči
zavlada mojim nogama i rukama
i nestvaran prizor ispuni mi oči
s neba visi red šunke na kukama.
O, kuku svakom umirovljenom biku
je li zato krvario u areni
s kim dijeliti nadrealnu sliku
odavno Dalija nema, kuku meni.
Kad udahnem veljaču društvo mi treba
Pa zovem pajdaša, jede se i pije
Al’ ne tražimo šunku iznad Zagreba
Već na tanjuru pored čaše sangrije.
11 komentara za "Šunka, šunka"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.