Čitaj mi, mama, ono pismo
koje je pisao nama tata
kada je pitao kako smo
usred onog strašnog rata.
.
Čitaj mi, mama, njegove riječi
iako ga nema više
svaka me njegova riječ usreći…
Čitaj, mama, što tu piše!
.
Da je dobro tata, tu piše
sve je u redu, brzo će doći…
Al’ nije se vratio nikada više
nestao je jedne kišne noći.
.
Čitaj mi, mama, ne plači više
možda tatu tvoja suza boli,
čitaj mi ono gdje tata piše
da nas svim srcem ljubi i voli!
.
Čitaj mi, mama i ne plaći više…
Suzana Marić
01/11/2024 at 4:12 am Permalink
Izvrsna anitiratna pjesma. Čovjek je najgluplja, bezumna životinja koja ne zna cijeniti ljepotu koja mu je prirodom data.
05/11/2024 at 6:58 am Permalink
Svakodnevno uspoređujem čovjeka sa vukom. Čovjek bi trebao učiti od te životinje kako se brinuti o: djeci, starima, nemočnima, porodici… Njihova ineligencija je visoko iznad inteligencije večine ljudskih vođa. Mislim da takav čovjek nije dorastao vuku.
Hvala, Mare . Pozdrav ti šaljem…