Nebo opet pali treperave svijeće
Na zemlji je bijelo, ledeno cvijeće
Zima se lovi jesenjeg skuta
Drhti mi tijelo ispod kaputa.
+
Sjeverac hladan s planine puše
Sa krova se ledene sige ruše
U grudima hladnoća steže
Vjetar mi šal oko vrata veže.
+
Pod koracima mi škripi bjelina
O, kako fali tvoja blizina
Da mi promrzle ruke ugrije
U svoj topli zagrljaj skrije.
+
Na nebu se bijele pahulje roje
Meko se lijepe na lice moje
Gdje si? Dođi! Rastjeraj hladnoću!
I ublaži srca mi samoću!
Suzana Marić
28/11/2023 at 10:23 am Permalink
Dobro bi došlo da zima bude baš kako si opjevala jer sve treba pročistiti od silnih boleština. Pozdrav
P. S. dobih sliku Suhopolja u bijelom
30/11/2023 at 6:30 pm Permalink
Nema više zime , a ni proljeća, sve je poremećeno . Da. Neki dan je barem malo zabijelilo , ali je kratko trajalo 🙂