Kada krenem uzduž Slavonije
srce moje, radosno se smije,
pogled leti širom ravnice,
duša pjeva uz zvuk tamburice.
.

Tu si i ti, lijepa Podravino
od oca mi stara djedovino
tvoji bregi zovu me k sebi
uvijek rado, ja se vratim k tebi.
.

O, Zagrebe, moj rodni grade
svak na svijetu za tebe znade
volim tvoju mutnu rijeku Savu
taj tvoj “kaj”, tvoju boju plavu.
.

Istro draga, ti kamene bijeli
od tebe me niz godina dijeli
bila si mi davno, topli dom
bit ćeš uvijek ti u srcu mom.
.

Dalmacijo, morem okupana
i k tebi sam bila pozvana.
More me je nježno milovalo
sjećanje je lijepo mi ostalo.
.

Prekrasna si, domovino moja
majko naša i naših heroja
za obranu tvoju su pali
život svoj su za slobodu dali.

Suzana Marić 8.4.2025.