23 ožujka 2024
Autor: Suzana Marić
Kategorija: Pejzažna
Povodom Međunarodnog dana voda
DRAVA
Prekrivena bijelim magličastim velom nagost je njena.
Kao trbušna plesačica se uvija,
pleše svoj neobuzdani ples
grleći uspavane vrbe,
naslanjajući se na njih.
🏞
Dodiruje hladnim prstima
pitomu obalu,
gricka ju
kidajući komadić po komadić
odnoseći ga dalje
u zagrljaj moćnog
ljubavnika
koji ju čeka na istoku,
da zajedno zaplešu
suludi ples
spojeni u jedno.
🏞
Neukroćena, divlja
trag svoj ostavlja i uzdahe čulne.
Ona ne spava.
Njen ples ne prestaje .
Uz milovanje vjetra
ritam ubrzava, uzdiže se
pjeni…
🏞
Kišom joj krvotok bubri;
postaje moćnija, zlobnija.
Širi ruke i krade s polja i livada
tek propupale cvjetove.
I kada zima zazimi,
okružena kristalnom bjelinom
ona svoj korak ubrzava.
Led se topi u njenom zagrljaju
pa i njega nosi dalje, dalje,
tamo gdje Sunce izlazi,
tamo gdje kraj njen se nalazi,
tamo gdje će grliti i zagrljena biti .
24/03/2024 at 4:59 am Permalink
Suzana, i ti si zagrlila svoju Dravu s ovom lijepom pjesmom.
“Led se topi u njenom zagrljaju”
Lp!
24/03/2024 at 6:31 am Permalink
Hvala, draga Katarinana lijepom komentaru. Neka ti je ugodna Cvjetna nedjelja🏵🌺