Što skrivaš, ženo,
iza tog osmijeha
koji krasi tvoje lice
poput najljepše maske
sjajnim perlama optočene?

Što skrivaju te beskrajne dubine
očiju tvojih?

Bol ti je na duši oslikana freska.
Ti skrivaš sebe u sebi
zatvaraš se u katakombe duše
ne dajući boli da se oglasi, da zavapi…

Ti skrivaš nemoć preplašene srne u zamku uhvačene
iluzijom vučice.

Borba je u tebi vječna;
pjesme u tebi plaču
osmijeh je čaša užeglog vina.

Lažni privid zavarava
i ti to znaš…
Postala si glumica na sceni života.
Drama je ispisana odavno.
Scenarij je netko napisao za tebe,
a ti si ga prihvatila.

Glumiš… Glumiš, ženo, pogrešnu ulogu!

Suzana Marić 2.7.2024.