Jednom,

kad uzdah boli

k’o lava vrela iz grudi krene

jer duša ova nesretno voli

al’ nema nikog da voli mene…

               .

Jednom,

reći ću: “dosta!”

Zaboravit tebe i dane sreće,

svu bol na srcu koja mi osta…

jer sve što je bilo, vratit se neće.

            .

Jednom,

spomenar stari

bit će kraj mene, da me tješi;

Čitat će duša, kada ostari

pa se i srce možda nasmiješi.

      .

Jednom,

ako me vidiš

gdje sjedim sama pod lipom u hladu

Znam. Prići mi nećeš.

Ne poznaš me više, pamtiš me mladu.

             .

 Jednom,

danas, postat će sutra,

sve ćemo svesti na riječi dvije…

I nova će opet svitati jutra.

A mi će mo reći “Uspjelo nije”.

  .