Nisam zakoračio u život, smrt mi pruža ruku.
Dok se sa životom borim, smrt mi pruža ruku.
.
Hoću li pobijediti ovaj život?
Hoću li poći za njom, jer smrt mi pruža ruku?
–
Tjeram tu sjenu od sebe, ali teško je
Teško se je oduprijeti jer smrt mi pruža ruku.
.
Dani mi nestaju u sivilu
Prepuštam se tami. Tonem, smrt mi pruža ruku.
.
Hvatam se za nju, kao za spasenje
Svih mojih muka, dok smrt mi pruža ruku..
–
Kamo će me odvesti? Gdje je odredište njeno?
Groznica me grli, a smrt mi pruža ruku..
.
Pišem posljednje riječi, pjesmu ostavljam
U oporuci ju darujem, dok smrt mi pruža ruku.
.
Venem, brate! Daleko sam od doma. Bojim se!
Zbogom! Moram poći! Evo, smrt mi pruža ruku.
SUZANA MARIĆ
24/05/2024 at 5:46 am Permalink
Nesretan naš Kamov!
27/05/2024 at 11:54 pm Permalink
Vrlo tužno, Suzana.
Vp.