Dahom si mi mraz na usnama ostavio

ljubeći me nevoljno,

hladno…

Injem si mi kožu posipao dodirima grubim…

U srce si mi sige ledene zabio nevjerom svojom.

Zima se je u mene zavukla; hladna, bijela, mrtva…

Otkinuto je proljeće iz ruku mojih.

Ti si ga hladnočom uništio.

Uvenule su lati mirisnih ljubičica na trepavicama mojim.

Hodam tragom uzdrhtalog Mjeseca

po zaleđenoj rijeci sjećanja

tražeći šibicu davno izgubljenu

da na zgarištu ljubavi

pokušam zapaliti plamičak, kišama ledenim ugašen, maglama prikriven .

Možda te otopim…

Možda led klizne niz

padine prvih zagrljaja, nakvasi suhe usne na kojima će procvasti rumeni pupoljci čežnje.

Možda se probudi proljeće uspavano,

pa nas zajedno ugrije…