Suzana Marić “Moja poruka”

Sve te riječi: rabljene
otrcane, istrošene, stotinu puta ponovljene, pohabane od čestog korištenja
vise na mom tiramolu
između požutjelih stranica i korica životom nagriženih.
Slažem ih po nekom redu. Ne po bojama ili veličini, nego nekom mom vizualnom šablonu.
Možda ih ugledaš, pa ti se svide,
ali molim te, ne uzimaj ih!
Ne prisvajaj ih za sebe!
Ja sam ih slagala, ja sam ih objesila, pa neka krase tu moju prazninu između zidova: sadašnjosti i prošlosti, tuge i radosti, smijeha i plača.
Znaš, tuđa odjeća nije udubna, ne legne na tijelo kao tvoja,
pa tako i tuđe riječi ne legnu u tvoje pjesme.
Ogrni nagost svoju
riječima svojim, svojim mislima.
Neka budu: otrcane, bezbojne… Neka budu tvoje.
Kada prošećem ulicama tuđih stihova
i na prozoru ugledam zavjese tkane versima mojim; zaboli me duša.
Tuga me svlada i rado bi ih otkinula da mogu.
Znaj …
Svaka riječ, slovo…
Sve su to ukrasi kojima vezem svoje pjesme i koje ću prepoznati svuda i u svako doba.
Zato…
Ostavi moje riječi
neka vise na suncu, na mom tiramolu.
Suzana Marić

2 komentara za "Suzana Marić “Moja poruka”"

  1. Avatar photo
    katarinab
    15/04/2024 at 9:16 pm Permalink

    Netko te naljutio, Suzana!? Jasna poruka za one koji doslovno “skinu” tvoju pjesmu i još ispod nje stave svoj potpis. Mislim da se mogu desiti neke sličnosti u nekim formama poezije i teme koje zaokupljaju autora (ljubav, romantika, socijalna, tuga itd.) Pogotovo je teško pisati haiku i ostati originalan i da već neki autor nije nešto slično napisao. A evo kako je to napisao veliki Tin Ujević u svojoj pjesmi “Pobratimstvo lica u svemiru” u 2. i 3. kitici:

    “…Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
    Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
    mi smo svi jednako lutali u znaku
    traženja, i svima jednako se dive.

    Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
    I pamti da je tako od prastarih vremena.
    I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
    kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.”

    Sve najbolje ti želim i lp! 🙂

  2. Avatar photo
    AnjaL
    16/04/2024 at 8:12 am Permalink

    Suzi, razumijem te. Lijepo si sve rekla. Ako te netko doslovno prepisuje, onda neka bar tvoje ime stavi ispod, pravilo pristojnosti. Na društvenim mrežama ima mnogo mediokriteta koji stvaraju bućkuriš, naravno.
    Mislim da je i Katarina lijepo odgovorila.

    A meni se ponekad čini da sam sve rekla, i da je sve već napisano i da se nema više što reći, jer sve je već poznato. Uhvati me to raspoloženje “ništa nova, ništa nova”… A onda me nakon nekog vremena opet lupne neki osjećaj koji nastojim uobličiti, neka ideja koju želim sebi samoj razjasniti i produbiti, tako da se onda sjetim zašto uopće pišem – dakle, radi sebe pišem, ne radi drugih, i zapravo nikad ne mislim o tome hoće li se netko kititi mojim perjem. Ne zamaram se. Sve dobro od srca ti želim! Samo nastavi s pisanjem, uživaj!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.