13 studenoga 2023
Autor: Suzana Marić
Kategorija: Ljubavna
Ne budi me!
Ne vjerujem u sutra
Ako me tvoja ruka ne ukrade iz danas
Jer danas je težak dan.
Svilena zavjesa se je umotala
U moje misli, zaklonila im pogled.
Soba je prazna, prevelika za čežnju.
Ne budi me…
Obećali smo si bolje sutra
Još jučer…
Ne vjerujem u sutra ako nisi tu
Do me dozoveš iz bunila -sna u kojem tumaram,
Vraćam se u jučer prije nas.
Razgrćem prstima vrijeme unazad
Između gomolja satova
Tražim zrno beskonačnosti s tobom.
Posijala bih ga u jučer
Dok se danas još ne probudi
I zaodjene sutra – neznano,
Mračno, nepovjerljivo sutra
U kojem se tvoj lik u sumaglici jesenjoj gubi.
Ne vjerujem bez tebe u sutra…
Vjetrovi su putokaze izokrenuli.
Ne vjerujem bez tebe u sutra
Ako mi ne pokažeš pravi put.
Obećana vječnost, mit je u romanima ljubavnim
Ispisana da se obriše običnom gumicom.
Ne vjerujem bez tebe u sutra…
Jer sutra je daleko od očiju mojih
Prikovanih na prašnjavu zidnu uru
Na kojoj je ponoć tugaljivo odzvonila.
Sutra je…
Sutra je…
A ja ne vjerujem…
14/11/2023 at 5:37 am Permalink
Vrijeme sve obriše. I nas.