Ne.
Nikada slutila nisam, da se ispod leda krije pupoljak života,
život u beživotnoj čahuri.
Nikada nisam slutila,
da ljubav može istinski roditi novu sebe, izgraditi novi lik u koloni bezličja.
Nisam slutila
da um fatamorganu života
željenim bojama oslikava.
Nisam slutila da se kula od karata dahom ruši- riječju bolnom.
Nisam slutila…
Život me je varao,
krao od mene,
kidao radost iz srca,
polijevao mi krila katranom…
Trpjela sam, letjela sam unatoč težini krila.
Borila sam se s demonima zla.
Nisam slutila snagu u sebi…
.
Tonka
Nema komentara za "Suzana Marić “Neslućeno”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.