Ozeblo je srce
one zime
i duša je ozebla s njime
kada su snjegovi
plesali
a vjetrovi pjevali.
Ozeblo je srce
na vjetrometini-
izgubljenoj istini
u nanosima snijega
misleći na njega.
Ozeblo je srce
iznova
usred ledenih okova
sige su ga ranile
mečave voljeti branile.
Ozeblo je srce
one zime
i posljednji put mu spomenulo ime,
kada su snjegovi plesali,
a mi ga ugrijati nismo znali.
Suzana Marić
Nema komentara za "Suzana Marić “Ozeblo je srce”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.