Hodamo putem koji ne vodi nikamo
ispod obješenog rebra nebeskog i trudnih oblaka
punih gorčine i tjeskobe.
Put koji se u paukovu mrežu pretvara,
gura nas ka središtu ponora.
Uzalud potoci nade
u mirisno jutro obojano plavim različcima i bijelim glavama ivančica;
kukolj je niknuo posvuda.
Čičak i trnje se za dušu hvata, ranjavajući svilene niti tkanja.
Hodamo u svom htijenju i samodopadnosti,.
Razularena krda
jurišaju u bezdan,
u grotlo propasti, ne osvrćući se i ne mareći za pregažene duše pod nogama koje ruke pružaju u agoniji nemoći za još jednom zrakom humanosti i ljudskosti.
Hodamo…
Znakovi spasenja su u nama
Guramo ruku u nutrinu duše, vadeći ih, da ih operemo pokajanjem .
Bože, svijet ide pogrešnim putem, preusmjeri ga, zaštiti svoj narod !
Suzana Marić
Nema komentara za "Suzana Marić “Put za nigdje “"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.