11 veljače 2024
Autor: Suzana Marić
Kategorija: Ljubavna
Šapućem noćas nedostajanju tvome
sve riječi bezglasno šaljem
u prazninu noći jer čežnjom je punim
te džepove sudbinom ispražnjene.
+
Šapućem noćas stihove pjesme
uspavane u grudima
versi se lijepe o prozorsko staklo
klizeći sa kapima kiše
u dubinu samoće.
+
Šapućem noćas tvoje ime
nježno, polako slažem slova
svako slovo trnova je ruža
ubrana u vrtu sreće.
+
Šapućem noćas tebe,
prizivam tvoj lik.
Na jastuku zagrlim samoću,
smještam je pored sebe
i šapućem: “ti si tu!”
12/02/2024 at 2:32 pm Permalink
Lijepa i emotivna pjesma. Ah, ta ljubav što nam čini, ne možemo bez nje, a ponekad je i s njom teško: plačemo, čeznemo, patimo, sanjamo. Ali i iznjedre najljepše ljubavne pjesme.
D. Cesarić
“Povratak
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim…”
Lp! ❤❤