(pisano na zadanu temu )
Eh, kako smo se ljubili,
noći gubili…
+
Obukla bi minicu i obula štiklu
a ja bi kaldrmom doš’o na biciklu.
Fućnuo bih dva put’ pod prozorom tvojim
jer tvog se oca i u snovima bojim.
+
Gasila bi svjetlo, u mraku se skrila
da te ne bi majka, sa mnom ulovila.
Pobjegli bi dalje od ulične lampe
(kakve li detalje stare glave pamte ) .
+
Kako so se grlili potiho i strasno
ali nište dalje, bilo nam je jasno.
Nevinost je sveta u ono vrijeme bila.
E, jesi me, bako, bome namučila:
+
Nit ruku na nogu stavit’ ti nisam smio
a tako sam te željno dodirivat’ htio.
Evo nas sad skupa, sijedi smo i stari
ne mislimo više mi na “one stvari”.
+
Mladost je otišla, ludost brzo prođe
smijemo se svemu kada starost dođe.
Dok sjedimo skupa uz šalicu čaja
Jedna divna prošlost našu priču spaja.
+
Sad kad kosti škripe k’o kapija stara
a zubna proteza nevolje stvara,
29/01/2024 at 6:37 pm Permalink
E jesi me nasmijala, dobro je dok još djeda imaš makar vam i tremofor trebao. Pozdrav Suzana.
30/01/2024 at 7:55 pm Permalink
Haha, pjesma je pisana na zadanu temu u mojoj grupi. Temu treba što bolje obraditi, a ja volim izazove i šaljive pjesme. Ovdje ima i nekoliko osobnih crtica 🙂 Hvala na čitanju i komentaru, Tonka! Pozdrav u moj rodni grad šaljem 🙂