01 studenoga 2023
Autor: julija
Kategorija: Tuga, Uncategorized
Koračam tiho između lelujavih čempresa
Crnog mramora, hladnog kamena
Staza je posuta bijelim kalama
Miris mi je svijeća na usnama.
.
Koračam tiho, kiša me prati
Kraj tvoga humka opet ću stati
U sliku se tvoju zagledati
Sjećanje prizvati…
.
Koračam tiho, sve sam ti bliže
Kala do kale na stazi se niže
I godine moje se pomalo roje
Doći ću i ja na livade tvoje!
.
Čekaj me, draga, na stazi od kala
Zagrli me kao kad sam bila mala
Da osjetim miris, toplinu tvoju
Kada Bog uzme dušu moju.
01/11/2023 at 12:41 am Permalink
Sve smo bliži svojim otišlima. Skladna, dirljiva pjesma.
01/11/2023 at 7:36 am Permalink
Prolaznost nas sve gura prema tim vratima, draga Marija, dobro je, da ne znamo vrijeme kada ćemo ih otvoriti.
01/11/2023 at 5:53 pm Permalink
Lijepi, nježni stihovi… topli pozdrav Suzi!
03/11/2023 at 2:48 pm Permalink
Hvala najljepša, Anja !