Odustajem…
Ne mogu više trčati za vjetrom,
sa željom da u njemu čujem tvoj smijeh, tvoj glas.
Umorna sam od traganja, za tvojim licem
između tisuću nepoznatih sjena
koje me bez riječi šibaju pogledom.

Klonem od umora i beznađa
jer ti si negdje tamo
šutiš, skrivaš se od moje čežnje
poput Lune iza crnih oblaka.

Gdje si? Kome poklanjaš svoje riječi?
Kome pjevaš pjesmu utjehe?
Ponor crni tajnu krije
u njemu je kletva pravednih
riječi neizgovorene.
I bol je u njemu,
satkana od otrovnih iglica
koje dušu nepovratno truju.

Gdje si ti?
Izgubila sam te u trenu.
Nestao je tvoj lik u sumaglici tajni
jednog kasnog ljeta.
Evo, već na jesen mirišu praskozorja,
dočekujem ih budna
jer sam te u snovima tražila uzalud.
Ni u snove mi više ne dolaziš.
I opet boli.
Ali, odustat ću…
Prekinut ću traganje za tobom
Jer beskonačna pitanja
u glavi mi košmar stvaraju
a pitati te ne mogu.
Ako poželiš vratiti se…
Tu sam!

Tajanstvena je staza ljubavnika   sudbinom zarasla.

Zovi me!  Neka ti srce tamo negdje pokaže vrata povratka.

Vrati se!  Ispucalim usnama dozivam te… Pogledom suznim tražim te…

Umorna od traganja čekam tvoj glas !
SUZANA MARIĆ