( Pisano kao zadana tema “Inspiracija na sliku” )
Bijedo moja, kućo trošna,
prozori porazbijani
čistila sam te prpošna…
Bili su to lijepi dani…
+
Odbjegla sam ja od svijeta
štitila sam najmilije;
život jedinog djeteta.
Uza me sad nitko nije!
+
Napustili me: otac, mati
rodbina se samo smije…
Koje ime sinu dati
kojeg otac htio nije?
+
Kuća mala mi ostala
bila je to moja vila
tuđina mi ju je dala,
u nasljedstvo ostavila.
+
Al’ dođoše zla vremena
glad i neki zlobni ljudi
dani kiše, nevremena
tim ljudima nek’ Bog sudi.
+
Uzeše mi i to malo
kuću moju, skromni dom
par prnjica mi je ostalo
i kamen na srcu mom.
+
Dijete gladno plače, cvili
kosti nam zima ledi.
Što da radim, Bože mili,
kakvi li su mi izgledi?
+
Gdje da spavam ove noći?
Dijete topli kutak treba.
Hoću li k tebi poći
s djetetom putem neba?
+
Snage nema da se borim,
tijelo vene kao trava.
Gdje da mirni kutak stvorim,
da mi dijete sito spava?
+
Plače dijete i ja s njime
suze nam sa kišom teku…
Ubija se mnogočime…
Vuk je čovjek čovjeku.
+
O vuka se griješit neću
jer on čopor svoj brani,
ja ću sama krojit sreću
Bog je na mojoj strani.

.
Suzana Marić 17.9.2024.