Lomi se vjetar na udivima njenim
vrteći u krug ta nježna krila
a ona škripi uzdahom snenim
zrnje je zlatno, teško smrvila.
.

Vjetar ju budi, ona hoće spati
na leđima su njenim ljeta mnoga
još će ta starica dati
iz njedara svojih brašna bijeloga.
.

I šumi vjetar, okreće krila
vjetrenjača stara poletjeti neće
tu je gdje je stoljećima bila
uz tihu škripu krila okreće.

Suzana Marić