Lomi se vjetar na udivima njenim
vrteći u krug ta nježna krila
a ona škripi uzdahom snenim
zrnje je zlatno, teško smrvila.
.
Vjetar ju budi, ona hoće spati
na leđima su njenim ljeta mnoga
još će ta starica dati
iz njedara svojih brašna bijeloga.
.
I šumi vjetar, okreće krila
vjetrenjača stara poletjeti neće
tu je gdje je stoljećima bila
uz tihu škripu krila okreće.
Suzana Marić
28/07/2024 at 5:10 pm Permalink
Vrlo lijepa pjesma, Suzana.
Lp!
03/08/2024 at 8:19 pm Permalink
Hvala najljepša, Katarina!
Lp🌹