Tebi, koji stvoren si
od vrele fluidne magme
kao vulkan u utrobi zemlje
koji žari tajanstvene dubine,
pišem ove stihove nježne.
Na tvom licu iskri ljubav
koju nosim u svom bitku
poput dragocjenih svitaka
s obala Mrtvoga mora,
a u oku tvom vječni plam
postojano gori istim žarom
još od samog prapočetka.

Dolaziš mi svake noći
i poklanjaš nebo prekriveno
tisućama sjajnih zvijezda
na svome mekom dlanu
i ulijevaš u me svjetlost Lune
obuzimajući me cijelu.
Ni moje blistave plave suze
nisu prozirne kapi tuge
već su sedefasti biseri sreće
koje izviru i bujaju
u poljanama slanim
samo za te kao kristali.