U noći još gori svijeća stamena

I sjaje se oči od plesa plamena

Od plesa plamena zatitraju boje

K’o šareni leptiri čežnje se roje.

I polako teče jedno sneno veče

Ali odjednom neka daljina peče

Neka daljina peče, kišica roska

Svijeća se topi u suzama od voska.

Pored vaze pune suhoga cvijeća

Na klimavom stolu nestaje svijeća

Nestaje svijeća, nije što je bila

Čežnje su leptiri slijepljenih krila.

Kao netko tko predugo ljubav sanja

Ona je sve tvrđa, u sebe se sklanja

Sama u te sate, prohladne i kasne

U dodiru tišine ta svijeća gasne.

A mogla je barem trajati do zore

Da izdahom kaže : Tako svijeće gore

Da pokaže svima kol’ko vatre ima

Najlakše je nestati u malo dima.